Moje ime je Domagoj Piplica. Nevjerovatna slučajnost je da je to upravo i adresa ove web stranice.

Rođen sam u Splitu u godini u kojoj su svi pjevali oko Miše, a on nije čuo, Oliver se žalio nekoj ženi da će noćas leptir postati, a ljepotan Zdravko Čolić je – uhićen zbog kupovine američkih dolara pokraj poznatog makedonskog jezera. Teška godina za glazbene aseve.

Priče mnogih glazbenika pišu se po receptu “od rođenja sam pjevao”, pa onda ide “kaže mama da sam prije počeo pjevati nego pričati”, pa nakon toga “tata je bio roker, prve ploče sam krao od njega”, malo se doda “nakon glazbene škole su me počele zanimati i neke druge vrste glazbe” i za kraj “evo, sada se bavim onim što volim, imam tim ljudi s kojima radim, u glazbi sam 24/7”. 

Ili to, ili “Ne mogu ti brate nikako postavljat pločice ovu subotu, sviran u Sinju na piru!”

Moja priča ukratko je sljedeća – roditelji nisu glazbenici, kod kuće smo imali prastari kazetofon na kojem nije radio player za kazete (tehnički gledano to onda nije kazetofon) i svirao je Radio Split 24/7. U glazbenu školu na žalost išao nisam, a kruh svoj svagdašnji zarađujem u IT-u. Da ga zarađujem isključivo od glazbe – kruh bi se vjerojatno rezao tanje, a djeca bi plakala više.